Mehanizam održavanja adaptivne genetièke varijabilnosti je stari problem evolucijske genetike i datira još od Darwinova doba. Postoje dva koncepta koja su zasnovana na fenotipskoj razlici meðu alelima: mutacijsko-selekcijska ravnoteža (mutation-selection balance) i ravnotežna selekcija (balancing selection). Mutacijsko-selekcijska ravnoteža i ravnotežna selekcija ne mogu valjano objasniti proces genske supstitucije, t.j. molekularnu evoluciju gena (QTL-ova za fitnes) odgovornih za adaptaciju. Ja pretpostavljam da takvi geni imaju nebitne funkcije (male efekte na fitnes) i da imaju potencijal da evoluiraju u nove funkcije odnosno da postignu nove adaptacije. Ovdje pokazujem da u realnim populacijama na takvim genima može biti veliki neutralni polimorfizam i sukladno time predlažem novu hipotezu za održavanje adaptivne genetièke varijabilnosti koja je efikasna u fiksaciji alela malih selektivnih prednosti. Hipoteza je zasnovana na neutralnom polimorfizmu na genima (QTL-ovima) i na neutralnim i adaptivnim genskim supstitucijama. Hipoteza neutralno-adaptivne konverzije (neutral-adaptive conversion ili NAC) pretpostavlja da neutralni aleli nisu neutralni vjeèno veæ da u specifiènim i rijetkim situacijama meðu njima može nastati razlika u relativnom fitnesu. Ovdje razmatram NAC koji nastaje kao rezultat fenotipske plastiènosti (genotipsko-okolišna interakcija) neutralnih alela. Bitne evolucijske implikacije NAC-a su poveæani adaptivni potencijal populacije i moguænost nastanka evolucijskih inovacija. Geni odgovorni za adaptaciju trebaju biti brzo evoluirajuæi geni s minimalnim fenotipskim efektima. Nedavno otkriæe takvih gena implicira da bi oni mogli biti podesni kandidati za gene ukljuèene u adaptaciju.

Predsjednica HGD-a:
Dr. sc. Ðurðica Ugarkoviæ, zn. savjetnica, IRB

Koordinatori predavanja:
Dr. sc. Miroslav Plohl, viši zn. suradnik, IRB
Dr. sc. Krešimir Gjuraèiæ, Pliva